Planinari iz Crne Gore pohodili Rilu

Na inicijativu Planinarsko-sportskog kluba „Cmiljače“ iz Bijelog Polja, i uz podršku Opštine Bijelo Polje, sa uspjehom je 16. planinarki i planinara iz Crne Gore – iz Bijelog Polja, Kolašina, Podgorice i Nikšića, pohodilo planinu Vitošu i planinu Rilu, u Bugarskoj. Ova odredišta i nisu tako često u programima aktivnosti planinarskih klubova i društva iz Crne Gore, a posle svega lijepog što je ova družina visokogoraca doživjela u Bugarskoj, valjalo bi češće odlaziti na planine Bugarske. Vjerujemo da će ova i više nego uspješna akcija tome i doprinijeti.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Akcija naših planinara izvjedena je od 19. do 22. avgusta 2021.godine. Ispred Planinarsko-sportskog kluba „Cmiljače“, organizaciju ove akcije sprovela je visokogorka Zehra Balić, koja je kontaktirala sa gospodinom Miroslavom Dokmanom, takođe visokogorcem i predsjednikom Planinarskog društva „Preslap“ iz Niša, Srbije, koji izuzetno dobro poznaje planine Bugarske, istoriju i tradiciju Bugarske i angažovan je kao vodič ove akcije. Važnost ove akcije prepoznata je i od strane Planinarskog saveza Crne Gore, te su učešće uzeli i predsjednik  Dragan Bulatović, sekretar Saveza Tatjana Ivanović i član UO PSCG Saša Popović.

Akcija je bila zamišljena tako da se u četvrtak pristigne u planinarski dom – hiža Aleko, na 1840 metara nadmorske visine, na planini Vitoši, koja se maltene proteže do južnog oboda Sofije. Plan za petak bio je da se naši planinari ispenju na sedam vrhova planine Vitoše, viših od 2100 metara i da obiđu izvor rijeke Strume, jedne od najvećih pritoka Egejskog mora. Subota je, po planu, bio dan za uspon na vrh Musala, na planini Rili, sa svojih 2925 metara najvišeg u Bugarskoj, na Balkanskom poluostrvu, a i u krugu prečnika čak 1000 kilometara oko njega. Za nedelju, bilo je predviđeno kraće upoznavanje naših planinara sa glavnim gradom Bugarske.

Uspon na Vitošu, sa prijelaskom njenog najvisočijeg grebena, trajao je nešto preko osam sati, a pređena je razdaljina od 17 kilometara, po prijatnom vremenu. Redom, planinari su dostizali sledeće vrhove Vitoše: Malk Rezen (2181 m), Goljam Rezen (2277 m), Černi vrh (2290 m – najvisočiji na Vitoši), Skoparnik (2227 m), Karačair (2208 m), Kupena (2195 m) i Jarlovski kupen (2173 m), sve ovo na glavnom grebenu Vitoše. U povratku, nešto nižom stazom, planinari iz Crne Gore obišli su i nekoliko izvorišnih dijelova rijeke Strume.

Svakako najatraktivniji dio ovog boravka u Bugarskoj, bio je uspon na vrh Musala. Vrijeme je bilo još i za nijansu ljepše u odnosu na Vitošu. Da je planinarenje u Bugarskoj nacionalni sport, što je planinarima iz Crne Gore vodič i govorio u najavama ovih uspona, vidjelo se tokom uspona na Musalu, kada je nevjerovatnih par hiljada planinara krenulo put Musale. Uspon na Musalu umnogome je olakšan korišćenjem žičare, koja od skijaškog centra Borovec, na 1315 metara nadmorske visine, izlazi do vrha Jastrebec, na 2369 metara, za 25 minuta vožnje. Slijedi kraće prilagođavanje na naglo dobijenu visinu, i onda odlazak ka Musali, u tri etape. U prvoj etapi, hoda se ravnom dionicom, do planinarskog doma hiža Musala, na 2389 metara. Sama dionica je obična pješačka, ali se svuda unaokolo vide najviši vrhovi Rile, a i sama Musala. Rila je, inače, planina koja ima više od 100 vrhova viših od 2500 metara, i više od stotinu jezera – gorskih očiju. Upravo se pored nekoliko gorskih očiju prolazi u drugoj etapi, koja je već strmija, i vodi od hiže Musala do skloništa Ledeno jezero, na 2721 metar nadmorske visine. U vodama Alekovog jezera, savršeni se ogleda vrh Musala, te je u jednom trenutku ovaj vrh i „na nebu, i u vodi“.

Konačno, u zadnjoj etapi valja se popeti uz strme padine kamenite Musale, no ipak jednom vijugavom stazom, koja će pružiti svima veliku šansu da do vrha i dođu. Tako je i bilo u ovo rano subotnje popodne, kada je nepregledna kolona planinara pristizala na najviših vrh Balkanskog poluostrva. Kuriozitet je da se čak i na fotografisanje na Musali, poprilično čekalo u redovima!

Država Bugarska već stotinak godina sistematski ulaže sredstva u izgradnju i održavanje planinarskih objekata i terena, a planinarenje je uvršteno i u školske programe. To smo i sada vidjeli, gdje su sve staze propisno i pregledno obilježene, gdje ima putokaza, strelica, informacionih tabli. Planinarskih domova i skloništa, na planinama Bugarske ima na svaka dva sata hoda. Zaista je ovo primjer za sve zemlje u regionu, ali i mnogo dalje.

Planinarke i planinari iz naše grupe bili su: Zehra Balić, Tatjana Ivanović, Andrijana Čađenović, Ana Bugarin, Ema Dizdarević, Višnja Bulatović (uzrasta 10 godina), Ivo Bulatović (uzrasta 12 godina), Dragan Bulatović, Saša Popović, Ruzmir Osmanović, Adnan Mušović, Irfan Salković, Nenad Bigović, Radivoje Šuković, Dušan Šćekić, Bajčeta Nedović i Miroslav Dokman.

Miroslav Dokman

Vodja ekspedicije i predsjednik Planinarskog društva „Preslap“ iz Niša

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.

%d bloggers like this: