“Ludi kamen” 220m, VIII- / VI-, A0, 7h.

U zapadnoj stijeni Miloševog toka popeli smo prvenstven smjer “Ludi kamen” 220m, VIII- / VI-, A0, 7h.

U smjeru smo ostavili 8 ankera sa sidrišnim pločicama, 4 klia i 5 pješčanih satova.

Naziv smjera simbolizuje Dešin ulazak u bračne vode prije par dana. Naravno, u pozitivnom smislu te riječi, simbolike same stijene i podsjećanja na taj datum.

Naveza: Dejan i Rajko Popović

Zbog sve većih obaveza kroz komercijalni avanturizam, ne nalazimo puno vremena za alpinizam, pogotovo u proljećnim i ljetnim mjesecima.

Te se tako ja zaputih sam da penjem, baš kao i prošle godine u dva navrata.

Moj mlađi sin Vuk, zabrinut za mene, poziva starijeg brata da mu saopšti da sam otišao sam da penjem na Durmitor.

Ubrzo me zove Dejan i predlaže da dođe do ponoći kod mene đe mi bude kamp i da sjutra dan zajedno penjemo.

-Odlično!

Dolaskom na Sedlo na 1900mnm zatičem mnoštvo stranih turista, iako je 17:00h.

Temperatura vazduha je savršena 22°C. Dok sam vozio kroz Podgoricu, klima je očitavala spoljašnju temperaturu vazduha 42°C.

Samo da je ovaj povod da se dođe na Durmitor bio bi dovoljan.

Dolaskom u planinski spokoj, sa bezbroj prelijepih vidika i pejzaža, uviđam koliko propuštam tokom ljetnih mjeseci.

Iako sam krenuo sam, osjećam se izuzetno dobro.

Dok hodam stazom ispod Uvite grede sa dosta teškim ruksakom, dešava se jedna koincidencija, da baš na istom mjestu sretnem poznanicu Sandru Radulović iz Kotora, koju sam na istom mjestu sreo prošle godine.

Uz pozitivan duh samog dolaska na ovu prelijepu planinu, eto i pozitivnim susretom dodatno se pospješi energija.

Na travnatoj površini u podnožju zapadne stijene Miloševog toka, postavljam kamp.

Uživam u prizorima koji me okružuju. Sunce zalazi na zapadu preko zubatih vrhova Zubaca. U siparu ispod stijena, divokoze na putu prema svojim skloništima, čupkaju još po nešto bilja, neke leže obasjane zalazećim suncem, kao i da one posmatraju suton, vidjeći mene okrenutog prema zalazećem suncu, prekštenih nogu u pozi meditacije, ispijajući topli čaj sa medom.

Zalaskom sunca oblačim zimski aktivni veš, pntalone i jaknu, kao i zimsku kapu. Temperatura noću pada do 7°C.

Deša će mi se pridružiti oko 23:00h. Nema signala na telefonu, pa da ga sačekam sa lampom na nekom uzvišenju.

Pretpostavljam da je to moj iskusni mačak, i da je neki veći izazov, a ne pronaći mi šator u kamenjaru desno od staze 100m.

I dok ja čitam knjigu u šatoru i razmišljam da izađem i prošetam do staze koja vodi prema Bobotovom kuku i tu ga sačekam. Čujem Dešu kako kaže-Dje si brko!

Zadovoljstvo je moje u tom trenutku i u svakom koji slijedi dalje.

Deša se srećno oženio prije par dana i previše je zauzet, ali ipak je izdvojio vrijeme da sjutra dan penjemo stijenu, što veoma cijenim.

Vjetar je cijelu noć duvao, ili sam ja postavio šator na mjesto kuda se dovijaju vazdušne struje?

Ujutro u 6:30h, poslije udobno prespavane noći već smo ispod stijene.

I dalje duva vjetar, temperatura vazduha iznosi 8°C.

Izvještaj iz smjera:

Ulaz u smjer (ostavio sam jasno vidlji pješčani sat na pola metra visine da obilježim ulaz u smjer) sa sipara desno od točila 15m i ujedno od smjera “Nagrada”, takođe našeg smjera, direktno vertikalnim skokom od 8m.

Dalje do prve duže vertikalne barijere, ide 15m blaži nagib, ocjena II.

U prvoj barijeri i ujedno drugom cugu ocjena VI. Pravo gore vertikalno, na prvih 6m anker, zatim ubrzo klin, pa još jedan. Blago lijevo pješčani sat, do na travnatu policu, anker.

Kosom dijagonalno travnatom rampom blago desno 5m do pod drugu najtežu barijeru. Njome vertikalno kompaktnom stijenom pravo gore pa malo dijagonalno desno, u tom dijelu 3 ankera.(na trećem ankeru-boltu ostavio sam komad užeta da je uočljiviji) Ocjena VIII-, A0 (bilo je tu malo odmaranja u uže, čime mu dodajemo tehničku ocjenu). Iz previsa u mali uski kamin i u njemu pješčani sat.

Otvorenim krušljivim dijelom gore 15m, anker, ocjema V, pa blago lijevo do dvije kraće traverze, opet anker, koje vode golom eksponiranom stijenom u lijevo do izraženog dugog kamina u prvom tornju, ocjena VI-.

Ulaz u kamin eksponiran po goloj stijeni, u njoj anker nedovoljno zakucan, jer nas je izdala baterija na bušilici, ali drži.

Kaminom pravo gore 40m ocjena V+. U kaminu jedan klin i jedan pješčani sat. U gornjem dijelu uski kamin se otvara.

Izlaz sa lijeve strane tornja skoro pod njegov vrh.

Prvi toranj i krajnji vrh dijeli kuloar poprečni koji desno ide manjeg nagiba, a lijevo većeg.

Desnim kuloarom dolje niže 15m, pa ulaz u završni cug našeg smjera Nagrada.(ne u prvi usjek, već u dugi) Izražen lijevi usjek i sve njime kroz pukotinu kompaktne stijene eksponirano 40m VI- . U tom cugu dva pješčana sata i klin. Dalje pravo gore direktom razvalinom 10m na vrh, ocjena V.

Dugih 7 sati penjanja za smjer visine 220m je previše, što pokazuje da je zahtjevan sa konstantnom ocjenon V-VI.

U prvih 4 sata dobro smo ozebli u stijeni dok sunce nije obasjalo stijenu. Vjetar je konstantno duvao pri temperaturi vazduha od 8°C.

Smjer nazivamo “Ludi kamen” po tome što želimo da ovjekovječimo Dešino stupanje u brak, naravno u pozitivnom smislu te riječi.

Povratak smo izveli lijevo grebenom sa vrha otpenjavanjem strmom kosom 50m kuda silaze divokoze, pa dalje dijelom koji gleda na zapad još 70m, zaobilazeći prvi kuloar koji vodi dolje i došli u drugi koji gleda na jugozapad, na samom rubu pri vertikali od 40m nalazimo prirodno sidrište u stijeni i tu ostavljamo komad užeta kroz stijenu(pješčani sat), pomoću čega abzejlujemo 35m do sipara, a dalje njime pješaka do kampa u podnožju zapadne stijene Miloševog toka.

Deša po dolasku u kamp, maltene ne odmara ni malo, već se sprema da krene. Čekaju ga obaveze u kanjoningu i na ferati.

Ja ostajem još dva dana da boravim u planinskom spokoju, razgledam i osmatram stijene u okruženju, spavam, čitam, analiziram život, tražim odgovore na neka lična pitanja, družim se sa stočarima, berem borovnice u nedostatku hrane. Na neki način, robinzoski planinski turizam!

Rajko