“Direktno na Đevojku” 320m, VI / V, 7h.

U južnoj stijeni vha Đevojka(Soa) 2440m na Dirmitoru, popeli smo prvenstven smjer “Direktno na Đevojku” 320m, VI / V, 7h.

U smjeru smo ostavili 13 ankera sa sidrišnim pločicama i 3 pješčana sata, što će olakšati penjanje budućim penjačima koji budu ponavljali ovaj smjer.

Za svaki smjer kažemo da je dobar, e ovaj izdvajamo kao jedan od najboljih, kad se sagleda njegova pozicija, kompaktnost stijene, umjerene težine(ocjene), opremljen boltovima na ključnim mjestima, zatim pravac smjera, pristup smjeru, raznovrsnost penjanja, izlaz na vrh oduševljava svojim panoramnim pogledom, i na kraju bezbjedan povratak planinarskom stazom koja vodi sa Bobotovog kuka prema Zelenom viru.

Pored ove alpinističke akcije, imali smo i jednu malu spasilačku, noć prije penjanja.

Dok smo se u mraku spremali za povečerje u podnožju južne stijene Đevojke, začuli smo dozivanje upomoć(help!), iz pravca prevoja koji dijeli grebene Samara i Đevojke. Davajući nam i lampom trepćući signal.

Dejan se zaputio do njih, uzevši jednu radio stanicu da budemo u kontaktu.

Bili su to dvoje francuza, muž i žena (oko 35god starosti), potpuno izgubljeni, dezorjentisani, uspaničeni i uplašeni.

Deša ih je doveo do našeg kampa. Imali su hranu i vodu.

Predložio sam Deši da ih isprati do staze koja se nalazi 100m od našeg kampa i da tom utabanom i markiranom stazom nastave sami do Sedla.

Deša mi je rekao- Ne Radža, ispratiću ih skroz do sajle ispod Uvite grede, odakle mogu vidjeti auta na cesti. Jer su zbunjeni, i od silne panike neće znati sami po mraku doći do Sedla.

Tako je i bilo, Deša ih je ispratio skroz do Sedla, čime je još jednom dokazao svoju plemenitost.

Tih 4 sata manje sna nije uticalo da uspješno popnemo ovaj veoma lijep smjer.

I kad me često pitaju penjači iz regiona, koji smjer da im preporučim- E baš ovaj!

Naveza: Dejan i Rajko Popović

Preobraženje, crveno slovo u crkvenom kalendaru, usljed poslova radova na visini, dođe nam kao praznik onim stalno zaposlenim.

Te tako skoknusmo na dva dana do Durmitora, da penjemo u stijeni Đevojke. (Masiv Bobotovog kuka)

Uslovljen u startu od strane partnera, da se vratimo sjutra dan, čim popnemo smjer, što meni nikako ne odgovara, već više volim da odmorim još jedan dan na planini.

Uobičajeni pristup od Sedla u kasnim popodnevnim satima, kada nena vrućine.

Kamp postavljamo u podnožju sipara i južne stijene Đevojke, čije lice se jasno vidi kada se dođe stazom na prevoju lijevo od Zubaca, prije spuštanja prema Zelenom viru.

U maloj travnatoj zaravni, udobno smo postavili šator, uzeli nešto da večeramo.. Već se smračilo..U ovakvim avanturama obično noć pred penjanje, odlazimo što ranije na spavanje. U takvom okruženju planinskog spokoja, nije problem zaspati u bilo koje doba dana.

Ali ovog puta, malo kasnije ćemo na spavanje..

Primjećujem upaljenu lampu u predjelu prevoja, između grebena vrhova Samara i Đevojke, na stazi koja vodi za Škrčka jezera.

I ne bi bilo tu ništa čudno, jer sam vidio i upaljene lampe ispod Samara, nedaleko od ovih prvih.

Da nije počelo glasno zapomaganje(dozivanje) upomoć-Heeellpp! Prvo muški pa zatim i ženski glas, trepereći svjetlom lampe i na taj način davajući znak da im je potrebna pomoć.

Pomislih da će im priteći u pomoć osoba koja je bila ispred njih 100m (svjetlo lampe koju smo vidjeli ispod Samara), međutim, on gasi svoju lampu i nastavlja stazom na niže prema asfaltnom putu ka Trsi..

Ostajemo jedino mi, kojima se i obraćaju za pomoć, vidjevši naše upaljene lampe u mraku.

Deša se sprema da ode do njih i da izvidi u kakvom su problemu.

Ja ostajem u kampu, da poslije po mraku ne bi tražili šator.

Ostajemo u kontaktu preko radio stanica koje uvijek nosimo za komunikaciju u smjeru dok penjemo.

Deša po mraku nekako preko sipara nalazi markiranu stazu koja vodi do njih.

Oni su na udaljenosti od našeg kampa 400m.

Dolaskom kod njih, preko radio stanice prenosi mi utiske u kakvom ih stanju zatiče: zdravi su, nijesu povrijeđeni, samo su izgubljeni, veoma uspaničeni, preplašeni, imaju dovoljno hrane i vode, mogu sami da se kreću, imaju jednu lampu, prazne baterije na mobilnim telefonima..

Predlažem Deši da ih dovede do kampa, pa ćemo ih ispratiti na najfrekfentniju planinarsku stazu na Durmitoru,(Sedlo-Bobotov kuk) kojom dnevno prođe na stotine planinara i posjetioca Durmitoru, iz svih krajeva svijeta, i koja je veoma uočljiva od tolikog hodanja, maltene je na većini mjesta nalik kanalu. I neće moći zalutati, već će ih voditi do Sedla, to jest civilizacije.

Deša mi već preko radio stanice kaže da su mnogo uspaničeni i stravljeni da bi sami mogli i umjeli nastaviti dalje. Te da će ih on pratiti do Sedla.

Kad je već tako, idem preko nekoliko uzvišenja da bi ih sačekao na toj stazi kojom ih Deša vodi, da vidim kako izgledaju.

Bili su to muškarac i žena starosti oko 35 godina, iz Francuske.

U Dejanu su svskako vidjeli spas, te su nastavili dalje stazom pričajući, ne bi li pričom i razgovorom lakše savladali umor i iscrpljenost koja se lako uočavala kod njih.

Vratio sam se u šator, kontaktirajući Dešu preko radio stanice svakih 15 minuta.

Ispratio ih je skroz do sajle koja se nalazi ispod Uvite grede, odakle su mogli da vide svjetla auta na cesti koja vodi ka Trsi.

I tek tada mirne duše se zaputio u kamp.

Deša je sa njima proveo 4 sata. I dokazao kao u bezbroj situacija svoju plemenitost.

Po povratku u kamp, da bi lakše uočio šator, ostavio sam upaljenu lampicu na radio stanici.

Iako smo planirali rano da ustajemo, produžili smo spavanje do 5:30h.

Stijena nije daleko.

Odlučili smo se da penjemo stijenu direktno od lijevog točila.

Opis smjer:

1. Ulaz u lijevo točilo siparom, pješčani sat na ulazu, pa njenim lijevim dijelom preko kompaktne eksponirane stijene u njoj anker, V+, pa gore na laki teren malo desno, u tom lakšem terenu anker i sidrište.

2. Druga dužina ide lako gore do pod vertikalnu barijeru, sidrište ispod manjeg stropa, nalik špilji.

3. Iz njega 3m desno pa pravo gore po pukotini i žlijebu, u prvih 8m previs VI, u njemu pješčani sat, zatim dalje gore anker, pa poslije nekoliko metara još jedan na njemu komad užeta da bi bio uočljiviji, V+, do na sidrište 25m, i tu anker..

4. Dalje žlijebom pravo gore 15m ocjena IV, zatim krusljivim kaminom V+, u njemu anker, na previsnom izlazu u desno anker, VI, a na sidrište pjesčani sat(40m).

5. Rampom blago dijagonalno desno 10m, ocjena IV- , zatim pravo gore kaminom rastresitim, ocjena V, u njemu anker, koso malo lijevo sidrište, anker na sidrištu, na velikoj stjenovitoj polici koja ide lijevo.

6. Gore pravo IV+, 20m , žlijebom krušljivim ocjena V, i izlaz V+. (40m najkrušljivija dužina) Na sidrište anker, izlaz na izraženu stjenovitu ploču nagiba 50°

7. Žlijebom lijevom stranom od gole ploče pravo gore anker na 6m, (ne ići dalje gore već desno)od njega desno po sredini povijene gole ploče, na pola opet anker, pa dijagonalno desno do izviše ploče opet anker(na njemu komad užeta da bi bio uočljiviji) u ploči iznad, 40m ocjena IV+.

8. Izlaznim krakom, kuloarom skrivenim, koji ide iz desna u lijevo dijagonalno 40m lakše, ocjena Ii-III.

Dalje lako 40m do na greben, pa njime na vrh.

U smjeru smo ostavili 13 ankera sa sidrišnim pločicama i 3 pješčana sata.

7 sati bezbjednog penjanja u toploj južnoj stijeni, proteklo je u konstantnom fokusu na penjanje, dobrom raspoloženju, tačnije u pokretnoj meditaciji.

Izlaskom na vrh ukazuje se jedan od najljepših pogleda na Durmitoru, a to je u pravcu Škrčkih jezera, zatim na suprotnu stranu preko nazubljenih Zubaca..

Na obližnjem vrhu Bobotovog kuka, konstantno se mimoilaze turisti i planinari, većinom iz zapadne Evrope.

Visina samog vrha Đevojke 2440m ne ublažava puno temperaturu vazduha i žarenje sunca, te gledamo što prije poslije kraće pauze da se spuštimo u kamp.

Tako rado bih ostao još jednu noć na Durmitoru da se odmorim i uživam u planinskom miru, čistom vazduhu, bezbrižnom okruženju.. ali partner ima obaveze.

Do sledeće avanture!

Rajko