“Dejanov doktorski rad” 470m, VII, 8h.

Prokletije 31.08-02.09. 2026.

U istočnoj stijeni vrha Maja Bojs (2461mnm), popeli smo prvenstven smjer, “Dejanov doktorski rad” 470m, VII, 8h.

Smjer ide u drugoj polovini po žlijebu i izrazitoj vertikalnoj ploči visine 150m, veoma uočljive iz Doline jezera.

U smjeru smo ostavili 14 ankera sa sidrišnim pločicama, 1 klin i tri pješčana sata.

Smjer dobija naziv po Dejanovom izuzetno dobrom vođenju naveze, zatim zamisli i ideji da u ovoj eksponiranoj stijeni uoči liniju, koja je do samog kraja bila neizvjesna oćemo li je izvući do vrha.

Jedino što je kao “pilot” pao na ispitu.. Tačnije srušio mu se dron u toj vertikali dok je mene snimao.

Visoke dnevne temperature nijesu nam smetale u istočnoj strani, na vrhu nas je rashladila slaba kiša, a po povratku u dolinu jezera, okrepljujuće kupanje u hladnoj vodi jezera vratilo nam je energiju i snagu.

Veliku zahvalnost dugujem našem prijatelju Adisu Baliću iz Gusinja, koji nam je obezbijedio prevoz džipom od Vusanja do Zastana, te smo tako izbjegli dodatni napor sa opremom pri temperaturi vazduha od 30°C. I na savršenom ručku u njegovom restoranu tik pored vodopada Grlje.

Naveza: Dejan i Rajko Popović

Visoke dnevne temperature vazduha, jako zračenje sunca, odbijalo me je od ove alpinističke akcije.

Dejan je predložio da penjemo jednu izraženu vertikalnu stijenu u istočnoj strani Maja Bojsa.

Baš zbog njene pozicije koja gleda na izlazeće sunce, dugom pristupu sa niže nadmorske visine sa toliko tereta, znao sam da će biti i više nego naporno.

I pord tog mog unaprijed viđenog napora krenusmo na avanturu.

Svjestan kakav nam napor slijedi od Vusanja do Doline jezera, sa teretom po 20 i više kilograma, pri temperaturi vazduha od 31°C, koliko je i bilo kad smo stigli u Vusanje.

Ali naš spasitelj u ovom slučaju bio je naš prijatelj Adis Balić, koji drži restoran na samom ulazu u dolinu Ropojanu, takođe sa našim prijateljem Keljijem. Tako da nam je Adis obezbijedio prevoz džipom do Zastana i tako nas poštedio napora pri tako visokim temperaturama, prvih 7km našeg pristupanja stijeni.

Ali ne završava se na tome njegovo gostoprimstvo.. Po dolasku u prirodnoj hladovini ispred restorana, plan je da ručamo prije odlaska u planinu. Znajući Adisa, kažem mu da ćemo da ručamo, ali pod uslovom da ja platim ručak…Klima on glavom-Ajde, ajde..

Poslije savršene hrane i okrepljenja, zovem da platim, ali Adis ne dozvoljava..

Razmišljam, kako se odužiti za ovoliko gostoprimstva, svaki put kad dođemo u ovaj kraj?

Džipom dolazi po nas jedan stariji gospodin koji nas vozi u pravcu Zastana, dosta lošim makadamskim putem koji vijuga dolinom 5 km, a onda savladava 300m nadmorske visine veoma eksponiranim serpentinama do Zastana.

Dolaskom u katun Zastan, osjećamo priličnu temperaturnu razliku u odnosu na dolinu. Mnogo je svježije i već smo na neki način u planini.

Sa 1380mnm krećemo da pješačimo do doline Jezera na 1850mnm.

Kroz bukovu šumu osjetno je svježije, poslije skoro dva sata hoda već smo kod jezera, odakle se jasno ukazuje izrazita velika eksponirana stijena u gornjem dijelu istočne strane Maja Bojsa.

Zastajemo pored prvog jezera da je Dejan snimi dronom prije sumraka. A ja idem do jezera da provjerim koja je temperatura vode.

Ipak odustajem od kupanja, ostavljam to za sjutra dan.

Na jednom proplanku između jezera postavljamo kamp.

Ranije odlazimo na spavanje, da bi sjutra prije izlaska sunca došli do pod stijenu.

U dolini jezera tokom noći mogla se jasno uočiti vlažnost vazduha, koju je stvaralo isparavanje vode iz jezera, i malo nam narušilo ugodno spavanje tokom noći.

Poslije ranog buđenja, pristupa, u 6:40h smo ispod stijene, kada i započinjemo penjanje.

1. Ulaz u smjer iz točila, ispod velike zaglavljene stijene, sa 2000mnm. Blago lijevo, pa desno lako II, pa preko jednog skoka IV, opet lakše. 40m

2. Opet najlakšim dijelom, ocjena od II – IV, 40m.

3. Travnatom dijagonalom u lijevo II, 50m.

4. Stjenovita krušljiva barijera, 20m V , dalje II 20m.

5. Dijaginalno desno 45m ocjena II.

6. 30m III, dolazak do pod stijenu 150m visine i veliki vertikalni žlijeb/kamin/pukotinu.

7. Žlijebom pravo gore vertikalno na 25-om metru anker, penjati malo desno od njega, na 40-om metru sidriste, anker, u žlijebu, ocjena V.

8. Sa sidrišta malo lučno desno 3m pa opet žlijebom klin, na 15-om metru anker, pa pješčani sat u pukotini, zatim još jedan anker. Uski previsni dio zaobići otvorenom golom stijenom, 30m dužina, ocjena VI+.

9. Na sidrište anker, gore vertikalno uskim kaminom anker na 10-om metru, na izlaz iz kamina na 30m anker, krušljivo i opasno po onog na štandu. Desno gore anker 10m ,lijevo se nalazi veliki previsni blok. Dužina 40m, ocjena VI.

10. Pravo gore do gornjeg zljijeba/kamina desnim dijelom po eksponiranoj stijeni pa lučno ulijevo u gornji žlijeb, u tom dijelu 2 ankera. Na stabilno sidrište u nišu anker (gnijezdo vrana) 25m dužina, ocjena VI.

11. Iz niše pravo gore izuzetno teško po previsnom kaminu i van njega, po žlijebu, anker na 8-om metru, pa još jedan anker poslije par metara gore, ocjena VII , pješčani sat od njega koso desno na sidriste anker pored jame. 30m dužnia, pola cuga malo lakše.

12. Rampom izlaz desno preko jedne male četinarske krivulje na greben 30m 4+.

13. Desnim vertikalnim grebenom gore, na 10-om metru u manji previs anker, V+, dalje IV+. Dužina 40m.

14. Izlaskom na skoro ravni dio grebena, lakše II- III, pa preko šijatih grebena na vrh 2461mnm.

Povratak sa vrha izveli smo južnom stranom, planinarskom stazom.

Tokom penjanja eksponirane ravne ploče 150m visine, po njenom žlijebu, Dejan je u drugoj njenoj dužini, sa sidrišta podigao dron da me snimi dok penjem ka sidrištu. I taman kad je snimio dobre kadrove, kad ga je htio vratiti da mu sleti na lijevoj ruci, držeći desnom upravljač, kao što je radio na mnogim alpinističkim avanturama i zimi i ljeti.. Tad je dron udario bočni vjetar pri čemu je nekontrolisano udario u stijenu i sletio u ambis.

Nijesmo ga puno žalili, jedino originalne snimke. Mada ćemo ih imati sačuvane na mobilnom telefonu, lošije rezolucije.

Tokom penjanja bila je konstantno prisutna neizvjesnost hoćemo li u previsnom završnom dije stijene moći izvući liniju do vrha.

Opasnost na nekim dužinama od pada kamena na penjača koji je na štandu dirktno ispod prvog penjača, bila je velika.

Zahvaljujući isturenom stjenovitom stupu, nijesmo bili izloženi sunčevom zračenju, sem jednim dijelom.

Na vrhu kao zaštita od jakog zračenja sunca, dočekala nas je sitna kiša. Koja je ubrzo prerasla u jaku grmljavinu na vrhovima južno od nas, što nas je natjeralo poslije kratke pauze na vrhu i osvježenja hranom poslije 8 sati penjanja, na brzo spuštanje u dolinu jezera.

I taman kad smo se spuštili do prvog jezera, oblaci su se razišli i ogrijalo sunce da nam upotpuni boravak i kupanje u jezeru.

Temperatura vode u jezeru je iznosila je oko 15°C. Onako zagrijani, umorni, mokri od kiše, nije nam bio problem uskočiti u vodu i da je bila hladnija, naravno uz postepeno rashlađivanje istom.

Skokom u vodu, sav umor je nestao u sekundi! Još jednom kao i mnogo puta kad smo se okupali u ledničko jezero uviđamo koliko okrepljujuće djeluje po mišiće, tijelo, psihu.. Osmijeh nam ne silazi sa lica dok plivamo u kristalno čistoj vodi umjereno plitkog jezera, koje na dnu ima svijetlu boju, čime se pod sunčevim zracima stiče utisak da je boje mora..

Leškareći na površini vode osmatramo litice koje se izdižu unokolo. Grčevi u stopalima od hladne vode ne mogu mi umanjiti zadovoljstvo, i vrijeme provedeno u vodi, naprotiv, boravimo pola sata…

Interesantno, niko se od prisutnih planinara koji su kampovali u 5 šatora oko jezera nije kupao, ni dok smo penjali.. A kad su vidjeli nas, skoro svi su pohrlili na kupanje. Vjerovatno su mislili da je zabranjeno, kao u alpskim zemljama, odakle su vjerovatno dolazili.

Ovo je nešto što se ne može doživjeti u Alpskim zemljama, da možete kampovati gdje vam se prohtje, kupati u ledničkim jezerima, a za sve to platiti samo ulaz u Nacionalni park. Dok se kod njih ne plaća ulaz, ali zato postoji mnogo nekih odredbi koje se moraju poštovati, a to je spavanje u predviđenim domovima i tako dalje..

Zato preporučujem našim građanima da koriste ove privilegije koje imaju na Prokletijama i Durmitoru. Pa neka to samo budu šetačke ture sa obaveznim kampom u planini, i poslije takve avanture, mnogo više će uživati u komforu koji imaju kod kuće.

Vlažnost vazduha tokom druge noći natjerala nas je da spavamo van šatora, a to su najljepša spavanja, kada se tone u najdublji san, pod opijenošću čistog planinskog vazduha u spokojnoj tišini, zagledani u nebeski svod koji je mnogo uočljiviji sa takvih pozicija, čiju sliku ne remeti svjetlost grada, koju samo ponekad naruši zvuk ili treperava svjetlost aviona i time malčice poremeti zvjezdanu sliku univerzuma..

Naziv ovog smjera, kako sam obrazložio u uvodnom tekstu, je taj da je Dejan ovim smjerom, ako bi to moglo da se gleda kao u obrazovanju, njime odbranio doktorski rad. Jer je smjer zamislio sa neke fotografije na internetu. Zatim vodio besprekorno navezu duž cijelog smjera. Pored toga, u krušljivoj vertikali direktno iznad mene, uspio je savladati ne odronivši kamenčić. Čime je dokazao svoje alpinističko umijeće.

Rajko