Izvještaj sa manifestacije Stazama Veljka Vlahovića

Planinari prošli stazama Veljka Vlahovića 3. septembra 2016. godine

Stazom od Abisinije (209 mnv) do rodne kuće Veljka Vlahovića na Trmanju (996 mnv) i ove godine u kojoj proslavljamo 10 godina nezavisnosti i 1000 godina državnosti Crne Gore, pješačilo je više od stotinu planinara, ljubitelja prirode i poštovaoca njegovog lika. Uživali su u prelijepom pogledu na Kanjon Platije i okolne vrhove, udisali čist planinski vazduh i sladili se zrelim kupinama i malinama. Vrijeme je bilo sunčano i malo vjetrovito, baš toliko koliko je potrebno da osvježi umorne planinare.
Planinari Crne Gore prepoznali su duboku povezanost planina i divlje prirode sa likom i djelom Veljka Vlahovića i zato su 2015. godine povodom 100 godina od njegovog rođenja osposobili stazu kojom je i Veljko hodao i pripremili planinarsku manifestaciju u njegovu čast. Pokretači i organizatori planinarske manifestacije su: Planinarski savez Crne Gore, Sportsko-rekreativno društvo „Montenegro tim“ i Planinarski klub „Visokogorci“ uz podršku Sportsko-rekreativnog društva „Pivara Trebjesa“ i  Kluba vojnih planinara „Kapetan”.
Stazu su ranije koristili mještani Trmanja i okolnih katuna, ove godine su je pripremili za planinare vojnici iz KVP “Kapetan” .
Položen je vijenac na spomen obilježje, a zatim je upriličen program u kojem su govornici odali počast ovom heroju i osvježili sjećanja na njegov lik i djelo. Program je vodio i čitao izvode iz djela Veljka Vlahovića,  Đorđije Tatić, glumac Kolašinskog pozorišta. O životu i djelu Veljka Vlahovića kao simbolu buntovne i slobodarske Crne Gore, govorili su, predsjednik Planinarskog kluba „Visokogorci“ i član Upravnog odbora Planinarskog saveza Crne Gore, dr Dragan Bulatović,  predstavnik Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore Gojko Vlahović i novinar, publicista, hroničar i dokumentarista Dragan Mitov Đurović.
Zahvalnice za planinarske klubove i organizacije koji su učestvovali na manifestaciji, u ime organizatora, podijelila je predsjednica Sportsko-rekreativnog društva „Montenegro tim“ i članica Upravnog odbora Planinarskog saveza Crne Gore mr Vesna Bulatović. Organizatori su obezbijedili ručak i osvježenje uz hladno Nikšićko pivo. Pjesme i igre iz Veljkovog vremena podsjetile su one koji pamte to vrijeme, a mlađi su imali priliku da nauče nešto iz skorije istorije.
Hvala svima koji su prisustvovali i na ovaj način odali počast crnogorskom “skromnom gorostasu minulog vijeka”!
 
 
 
 
Veljko je pisao o svojim Rovcima i Crnoj Gori na tako slikovit način koji i danas izaziva ushićenje i osjećaj ponosa što pripadamo  zemlji koja je u isto vrijeme „morska pjena i sniježna prašina, igra kamenih litica i sunovrat potoka, grohot bitaka i pijanstvo ratova“.
 „Rastao sam opkoljen kamenjam, planinskim travama, zvijezdama, ovcama i ostalim slutnjama i sumnjama... Mislio sam da poznajem sve planinske vjetrove i ptičje krikove. Oko mene je vazduh duboko disao. Zaustavljajući dah, upijao sam šumove tog disanja. Koračao sam po milionoljetnjem kamenju, preko kojeg su glečeri i usovi prohujali...“ bijahu ovo riječi Veljka Vlahovića, tog skromnog gorostasa minulog vijeka.
Evo kako je Veljko vidio sebe u Crnoj Gori i Crnu Goru u sebi, i to od prvih koraka svojih: „Svi moji preci su bili ratnici. Život je bio surov i u narodu moga kraja kupila se i slagala neka iskonska mudrost koja je vezana za takav život. To je onaj prkos održavanja, moral koji izrasta iz stalne i teške borbe s prirodom...
Jeste taj kamenjar surov, ali je u njemu isuviše divlje ljepote koju je teško opisati. Kada sam bio dvanaestogodišnji dječak, peo sam se s drugovima na najviši vrh, na 1.800 metara, samo da bi posmatrali - svitanje. To neizmjerno bogatstvo slika je, mislim, jedan od razloga što u Crnoj Gori ima relativno dosta dobrih slikara, baš ta priroda - materijalno siromašna, ali lijepa, neodoljiva, naročito ta igra svjetlosti i sjenke. Gotovo su nevjerovatne varijante te igre.
Na planinskom kamenu stancu kao da su vjekovi čuvali mrtvu stražu.
Putevi čovječanstva nijesu mimoišli ovu divljinu, ali mi je uvijek izgledalo da je čovjek u dodiru s prirodom unazadio i sebe i prirodu, da su i on i priroda ostali siromašniji, goliji. Čovjek kao da ništa drugo nije radio do smrt dozivao da nad njim stalno drži ispruženu šapu i nabrušenu kosu...“

Moje misli i prva saznanja rodila su se ovdje između Kamenika, Komova, Prokletija i Durmitora. Kasnije sam ih neprekidno pronalazio širom svijeta. Nikada pronađene do kraja, stalno su se vraćale Crnoj Gori. Osjećao sam da svijetom nosim teret rođenja - teret Crne Gore.“
Ovo su samo fragmenti Vlahovićevog ispovjednog zapisa, koji je objavljen u publikaciji "Četvrti jul", u Beogradu, 1975. godine.
„Veljko Vlahović je živio i borio se kao revolucionar-humanista, sav predan ideji slobode i ljudskog dostojanstva - za osnaženi dah potlačenih, za prava sirotinje, i ma gdje bio i ma šta radio - cijelog vijeka svojeg - nosio je u sebi lik Crne Gore, neuljepšan, a lijep...“ rekao je Čedo Vuković crnogorski književnik.
Veljko je u ovoj ljepoti sticao prva saznanja o svijetu oko sebe i zato je sasvim prirodno, nastao njegov prelijepi zapis o Crnoj Gori, koji i danas živi kao slika: "Nositi neprekidno u sebi Crnu Goru znači dar i prokletstvo. Crna Gora je i morska pjena i sniježna prašina, igra kamenih litica i sunovrat potoka, grohot bitaka i pijanstvo ratova. To je zemlja nade i očajanja, jave i snoviđenja. Izrešetana je kuršumima i gromovima. U njoj su izgubljene staze mira i spokojstva.
Crna Gora nije nikada molila da je ne kažnjavaju zbog ljubavi prema slobodi, ali nikada nije shvatila zbog čega je ta ljubav - grijeh. To je zemlja najvećih krajnosti - dubokog mraka i raskošne svjetlosti, slobodni zatočenik i usužnjena sloboda. To je nikada napisana istorija u kojoj su ljudi vjekovima plakali kriomice i svoje i tuđe suze.
Crna Gora je država koja nije znala za državne granice, kao što nije znala za granice između života i smrti. Ona je trpeza siromaštva, tuga napuštenog ognjišta, nemirna vječnost, majka koja je djecu tjerala ispod svojih skuta i zbog toga čupala raspuštene kose. Njene su planine ljute i vesele, tužne i raspjevane. Ona je vječito otvoreni prozor slobode koja neprekidno nosi raskinute lance ropstva, stalno u ranama koje ispira kapljicama rose..."
I upravo stoga, svojim djelom i porukama, Veljko Vlahović biva tako blizak našem vremenu i blizak našim životima.
Čedo Vuković je rekao: „Veljkove riječi, odista, označavaju onaj najprirodniji saodnos ličnosti i Crne Gore - na domaćem nogostupu i pred svijetom, za danas i za sjutra. To mogu biti riječi - poruke za građane Crne Gore.“
Vesna Bulatović, septembar 2016.


Prijatelji


Korisni Linkovi

Ministarstvo prosvjete i sporta
Ministarstvo odrzivog razvoja i turizma
Kancelarija za mlade
Ispitni centar
Planinarski Savez Srbije
Planinska Sveza Slovenije
Planinarski savez Bosne i Hercegovine
Planinarski savez Hrvatske
Planinarski savez Makedonije
Planinarski savez Turske
SUMMITPOST
www.uiaa.ch

Meteo